Radiona — Otvorena Mreža — Wlan Slovenija — Mini Maker Trieste
Prije nekih mjesec-dva slučajno sam vidio da se Valent iz Osijeka bacio u širenje otvorene mreže. Malo sam bacio oko i ideja mi se svidjela, odlučio sam se priključiti i javio se u grupu otvorene mreže. Nisam baš imao vremena niti novaca u tom trenu (kraj mjeseca), ali odlučio sam si kupiti jedan ruter i u njega utočiti firmware otvorene mreže…
Pitao sam na grupi koji ruter mi predlažu i rekli su da bi wr841nd bio super za početak, primijetio sam da taj nema izvučen usb host, pa sam zamolio – da li ima neki sa hostom, jer volim spajati externe uređaje na openwrt. Izbor je bio wr842nd …
Valent se odmah ponudio kao mentor u kompajliranju image-a jer sam odmah u početku htio naučiti nešto više od točenja samog image-a.
Ruter je stigao, image sam generirao preko wlan-si.net i pokušao ga utočiti, ali ruter nije prihvaćao taj image, pa sam morao sam iskompajlirati image za verziju 2 toga rutera… Nevjerojatno, ali kompajliranje je prošlo iz prve, ali nakon točenja ruter se nije ponašao onako kako treba i nije sherao mrežu, iskoristio sam joker zovi i nazvao Valenta, zajedno smo zaključili da su možda eth0 i eth1 okrenuti u ovom ruteru, nakon što smo to zamijenili ruter je proradio, tnx Valent :) Naravno, to smo prijavili na ticket da bi kolege iz slovenije mogli podržati i verziju 2 ovog rutera.
Taman u to vrijeme vrtila se je ideja da bi se sa Radionom otišlo na Mini Maker Faire Trieste, Deborah se je potrudila i kao i obično nažicala za nas besplatan smještaj :) To je bilo nešto što se ne može odbiti pa sam se primio posla i počeo izradu malog automata
, Ivica je rekao da doma ima veliki aparat za vodu pa da bi ga mogli prepraviti. Obojica smo se primili posla jer do sajma je bilo 2 tjedna. Odluka je pala da na sajam furamo glodalicu, pa ćemo tamo glodati neke privjeske od aluminija, Ivica je štancao fajlove ko lud, ja sam ih samo puštao na glodanje da vidimo kako bi to izgledalo…
Bilo je naravno super :)
Aparat za vodu je bio složen dan prije puta, falilo je još ono nešto, pa sam odlučio ponijeti i mikroskop koji mi je radio preko otvorene mreže.
Kontaktirao sam Valenta i pitao ima li ima kakve flajere ili nešto… javio se i poslao mi 100 flajera da imam barem neki papir za podijeliti (makar i na hrvatskom)… Zadnjih dana se nije nešto spavalo jer je bilo puno toga za odraditi, Ivica je zadnji dan napravio predobre plakate za Lemilicu, na žalost jedino nismo imali plakate za Radionu, ali drugi put ćemo i to nekako riješiti… Dogovorili smo se da krećemo u petak navečer, kad svi završimo s poslom. Auto je bilo nakrcan do kraja :) a mi smo sretni i veseli krenuli na put. Išli smo preko Ljubljane i odmah nam je pala ideja je na povratku posjetimo, jer ne volimo baš letjeti okolo, a ništa ne vidjeti, Ivica se složio da je to super ideja i da se njemu nikuda ne žuri. Došli smo pomalo i do Italije, tamo smo na jednom dijelu ceste prerano skrenuli pa smo došli do parkirališta, sparkirali se i primijetili da ima nekih kamiona sa kamiondžijama unutra. K’o pravi frajeri, poslali smo cure da one idu pitati kako dalje :) Nije ih bilo par minuta pa smo otišli i mi vidjeti što se dešava. Tamo smo naišli na kamiondžije iz Turske koji curama pokušavaju objasniti gdje su. Primijetili smo da oni usred mraka pretaču gorivo iz kamiona u kamion i da smo ih očito prekinuli u nečemu, ali svejedno su izvadili svoje GPS-ove i objasnili nas gdje smo fulali, hehehe, hvala kamiondžije :) Smještaj i sajam je bio u Abdus Salam International Centre for Theoretical Physics koji je slavio prvih 50 godina, ali mi to nikako nismo mogli naći, jer sam ja imao neku kartu sa googla. Nakon što smo ušli čak i u Trst i zujali tamo, Marin je nazvao i rekao da smo gadno fulali, pa sam ga ja pustio da on objasni Tomislavi kako se dovesti do odredišta. To je bila dobra ideja jer inače bi možda još tražili kampus :) Marin je to našao iz prve i oko cca 23 sata smo našli kampus. Otišli smo provjeriti smještaj i to je bilo nevjerojatno… dobili smo prekrasne dvokrevetne sobe, sa pogledom na more…
Izašli smo van na klupice, roknuli si 2 litre vina i zaključili da bi se trebali malo prošetati :) Sišli smo do mora i malo šetali okolo, vratili se u hotel i dogovorili se oko buđenja… Ujutro smo popili kavicu i polako se spustili 100 m niže s autom, na mjesto gdje je bio sajam, Deborah je otišla po majice, bedževe i saznati gdje smo smješteni,
odnijeli smo to sve do štanda i bilo je oko 10 do 10, sajam je počinjao u 10:00 :)
Počeli smo slagati stvari po stolovima, ali već su ljudi počeli dolaziti i naravno imali su puno pitanja. Srećom SREĆKO (MIZANTROP u originalu) je bio hit pa su se mogli sa njime zabavljati dok smo mi slagali štand. A uz njega je bila i Deborah sa Textilom i spremna na sve upite davala upute kako zadovoljiti SREĆKA :)
Na početku su nam došli i snimiti štand :)
Kako nisam ponio svoje adaptere baš za sve, a na početku nismo imali niti gdje uključiti svoje adaptere pa smo i zvali organizatore, koji su nam objasnili da moramo dijeliti sa susjedima koji je neumorno čuvao naš produžni :)
Uglavnom struja je stigla, Ivica je bio zadužen za vodomat, ali kako Deborah ima različite adaptere u prvom pokušaju spajanja vodomat je izgorio :)Pojavio se još jedan problem – nitko nije mogao na internet. I još jedan – trebalo je podesiti glodalicu da krene glodati da se to vidi u živo. Gadno je bilo što nitko o tim projektima osim mene nije znao puno, što smo kasnije dogovorili da bi bilo super da svi znamo nešto o tuđim projektima da možemo uskočiti kada dođe do problema… Složio sam CNC da gloda i bacio se na automat
, izvadio sam 7805 i direktno mu spojio 5V i 12V i sve je proradilo. Nakon toga je ostao problem sa mrežom, u međuvremenu je do nas došao kolega sa štanda do nas, pa sam mu ja malo pokazao naše projekte, i počeo mu pričati o otvorenoj mreži i kako su kolege iz Slovenije napravile jako dobar posao, na što se je on počeo smijati i rekao da je on dio toga tima :) Odmah su se otvorila razmišljanja da bi bilo dobra fora za sve posjetitelje otvoriti internet, pa smo se bacili na posao, ponovno sam puno naučio… bilo je gadno spojiti se na njihovu mrežu jer je bilo zaštićeno nekim certifikatima i usernema-ovima i pass-ovima koje smo imali, a to se u XP-u ne podesi automatski, ali nakon 20 minuta sam se uspio spojiti. Igor mi je onda objasnio kako preko laptopa prosherati mrežu, pa je i to proradilo. Nažalost, mreža je bila ograničena na nekih 15 ljudi, koliko ih se začas skupilo, ali kao koncept sve je bilo uspješno…
Kad je to sve bilo složn, oko cca 14:00 sati, pojeo sam nešto
i dalje se do 18 sati bacio na odgovore na pitanja ljudi koji su dolazili. Sada smo svi znali sve pa smo se lijepo podijelili i do kraja sajma to odradili odlično…
Sa nama je još bio i Emarduino od Davora, koji je na sebi imao GLCD i touch screen …
Ivica se je u međuvremenu primio posla, pa je složio kontrolu DC motora sa encorerom preko joysticka kojeg nismo niti stigli slikati :)
Ali, kad je sajam završio svi makeri su jednostavno nestali pa ništa od drugih štandova nisam niti stigao vidjeti.
Sva sreća da se je Tomislava uspjela pobjeći sa štanda i malo obići ostale i slikati ih. Pokraj nas su bili smješteni isto zanimljivi makeri koji su imali modele nekih pećina pa su me zainteresirali. Njih sam stigao pitati što rade pa su mi objasnili – oni su iz Trsta i u dogovoru sa Slovenskim speleolozima ukazala se potreba da se mjeri razina vode unutar nekih špilja u Sloveniji. Taj gospodin iz Trsta je onda napravio taj neki svoj uređaj iz mjerne stanice i složio da se iz tih podataka može izračunati razna vode, rekli su da će sada uskoro ići na neku slovensku planinu montirati taj uređaj, jer sam pitao je li to komercijalni projekt pa je gospon rekao da ne, da će on to njima pokloniti. Odmah sam se sjetio da bi tu mogla uskočiti i otvorena mreže pa bi se mogao postaviti jedan lokalni node, gdje bi se speleolozi ili turisti koji dođu spojili na njega i vidjeli sve te podatke (za početak lokalno…). Dao sam im svoj mail i nadam se da će mi se javiti, a ako ne, možda bi ih bilo zanimljivo kontaktirati, samo ih moram pronaći …Nakon sajma smo još popili pivo sa kolegama iz Slovenije pa sam rekao Igoru da bi mogli stati u Ljubljani, na što je on rekao da će nas malo onda provesti kroz Ljubljanu, što se činilo kao super ideja…
Deborah i Marin otišli su nam potražiti nešto za jesi i nešto za popiti, ali mi smo bili previše žedni da bi ih samo čekali :)
Nakon svega smo se počastili pizzom i nekim vinom koje su Deborah i Marin otišli kupiti.
Kasno smo ušli u hotel,
pa sam se htio javiti svima i prenijeti dio dojma i slikice, ali u uputama je pisalo da imaju neki proxy pa da se obratimo negdje u njihov helpdesk koji radi od ponedjeljka :) Pa sam iz auta izvukao svoj ruter od otvorene mreže koji se je spojio i prosherao mi mrežu, još jednom spas hehehe …
Ujutro smo još obišli dvorac koji nam je bio jako blizu i lijepo se prošetali oko njega iz prekrasne poglede, za kraj smo sjeli nešto pojesti i sve je bilo super osim što su nam uvaljali u račun šniticu kruha – jedan komad po 2 eura – a pojeli smo ih točno 10, to treba paziti jer je to standard u nekim zemljama da ti uvaljaju poglede i neke nebuloze koje ni ja ne razumijem, ali eto sljedeći puta ne jedem kruh, pa će valjda biti ok :) I tako sretni veseli sa još nešto sitno para uputili smo se put Ljubljane. Na ulazu u Ljubljanu smo mahnuli Deborah i Marinu jer su oni išli za Zg da se ipak malo više odmore… Ušli smo, mislim, na ulaz sjever, pa smo stali kod Zološkog vrta, Ivica i ja smo otišli u šumu iznad da malo bacimo oko, pa smo čak i vidjeli neke životinje :) Igor se je javio pa smo krenuli prema centru gdje smo se parkirali i dalje krenuli pješice. Igor nam je objasnio da smo došli taman kada je glavni trg pun jer su u tijeku bili neki prosvjedi što je nama bilo baš cool… (ako nisu proleteri, onda su se bar premijeri ujedinili – i to u reštu) Malo smo se prošetali, kupili magnete sa popustom, zaključili da su u Ljubljani jagode skuplje nego u Zg, i sjeli u birtiju gdje smo udarili po žirafi … Kad smo riješili dvije žirafe krenuli smo još malo u obilazak, prošli smo pored ROG-LAB-a, prošetali se dvorištem razvaljene ROG tvornice i to sve uz osobnog turističkog vodiča, predobro… Nakon svega toga zaključili smo da smo gladni pa nas je Igor odveo na najbolji kabab u Ljubljani, svi smo si roknuli po jedan, ali Ivici je bio toliko dobar da je pojeo dva, hahahahaaha. Vratili smo se nazad do auta i taman sam komentirao da valjda se nisam krivo sparkirao, kad je Igor primjetio da imamo ticket, weeeeeeeee… Odmah smo svi vidjeli znak koji nisam vidio prije i pogledali kaznu, 80 Eura … Ali dobro, pisalo je na poleđini da ako se u roku od 8 dana plati pola to je to. Već smo mislili otići u policiju to riješiti, ali smo zaključili da nemamo para pa smo to ostavili za kasnije. Oprostili smo se od Igora i on je krenuo sporednim ulicama biciklom prema kući da i on ne bi zaradio ticket jer u Sloveniji se niti na biciklu ne smije voziti pod utjecajem žirafe…
I na kraju, hvala svima što ste mi (nam) omogućili ovako divno iskustvo…