<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>Ivica Zdelarec &#8211; Lemilica</title>
	<atom:link href="http://lemilica.com/archives/author/ivica/feed" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>http://lemilica.com</link>
	<description>How-To Community</description>
	<lastBuildDate>Mon, 05 Aug 2013 13:44:37 +0000</lastBuildDate>
	<language>en-US</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=6.4.3</generator>
	<item>
		<title>Modeliranje lančaničkih pogona u Solidworksu &#8211; 2. dio</title>
		<link>http://lemilica.com/archives/1834</link>
					<comments>http://lemilica.com/archives/1834#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivica Zdelarec]]></dc:creator>
		<pubDate>Sun, 09 Jun 2013 14:10:55 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[CAD/CAM]]></category>
		<category><![CDATA[Solidworks]]></category>
		<guid isPermaLink="false">http://lemilica.com/modeliranje-lancanickih-pogona-u-solidworksu-2-dio</guid>

					<description><![CDATA[Modeliranje čitavih pogonskih  lanaca u CAD programskim nacrtima više je problem estetike i sklonosti detaljima crtača, nego neke praktične svrhe. Ruku na srce, da bi dizajnirali lančani prijenos, dovoljno je nacrtati lančanike, ili samo njihove glavne dimenzije i odrediti međuosni razmak. Ipak, zgodan je detalj vidjeti crtež lanca u tehničkoj dokumentaciji, pogotovo u priručnicima za montažu i servisiranje. Većina tutoriala dostupnih na netu nudi modeliranja karika lanaca i njihova spajanja u assembly. Ovaj postupak je jako zamoran, a rezultira modelom koji je jako zahtijevan za računalne resurse. Ima li smisla u sklopu od dva lančanika, par lagera i kućišta raditi lanac koji sam sadrži oko 70 dijelova u prosjeku? I nemojte pobogu niti pokušavati odsimulirati takav mehanizam, ili ga pokretati korištenjem physical dynamics-a. Moja preporuka je raditi lance u jednom partu, i u sljedećih par redaka opisat ću jednostavan postupak modeliranja takvog lanca. Ovakav pristup koristi funkcionalnosti poput belt featurea i curve patterna dostupne u solidworsku 2012 Prvi korak postiže se korištenjem praktičnog Belt featurea svojstvenog za Solidworks. Ova funkcionalnost omogućuje vam da klikanjem na samo dvije geometrijske značajke unutar Assembly-a u jednom potezu dobijete zatvorenu krivulju koja opisuje put pojedine točke lanca, duljinu samog lanca i Mate-ove koji lančanike stavljaju u &#8216;zahvat&#8217;. Dakle, ako jedan zarotirate jedan lančanik, drugi će se okrenuti i to u pravilnom prijenosnom omjeru i u pravom smjeru. Dakle,a ko vas zanima samo kinematika mehanizma koji dizajnirate niti ne trebate dalje čitati, nakon ovog koraka ostvarit čete kretanje kao da je u mehanizam ubačen pravi lanac !!! Prije ubacivanja Belt feature-a potrebno je vidljivima učinit sketch-eve u kojima smo nacrtali diobenu kružnicu lančanika. Ona se nalazi u Sketchu2, unutar Cut-extrude2 feature-a lančanika kojeg smo izradili u prvom dijelu ovog tutoriala. Potrebno ga je dakle nači u Feature tree-u, kliknuti desnim klikom i odabrati funkciju Show. Nakon što odaberemo obje diobene kružnice, potrebno  kliknuti na Belt/Chain  u padajućem izborniku koji iskoći kada kliknete na dugme Assembly features, ili  na pod Insert-&#62;Assembly Feature-&#62;Belt/Chain.  Ova funkcionalnost naravno nije ograničena na samo dva lančanika ili remenice, već ih možete dodavati koliko želite. Pri tome će se Solidworks brinuti da se se svi elementi u zahvatu kreću u pravilnim smjerovima. Otvaranjem Belt/Chain feature-a dobivamo mogućnost namještanja raznih korisnih opcija. Primjerice u prozorčiću Belt members možemo određivati diobeni promjer prijenosnika. To je korisno ako koristimo model koji u sebi nema sketch koji određuje diobenu kružnicu, tako da možemo izabrati neku cilindričnu površinu lančanika, i u ovaj textbox upisati promjer diobene kružnice iz kataloga. Zatim je u prozorčiću Properties moguće odrediti duljinu našeg lanca. Ovo je potrebno odabrati pošto lanci se lanci ne rastežu, nego imaju fiksnu duljinu. Kako bi uopće mogli koristiti ovu funkcionalnost, potrebno je jednom lančaniku dozvoliti jedan stupanj slobode gibanja u sklopu, kako bi se njegova pozicija mogla prilagoditi duljini lanca.  Ovo nije problem, pošto će jako vjerovatno i sam sklop imati mogućnost micanja jednog lančanika kako bi se lanac mogao zatezati, i kako bi se olakšala njegova montaža. Duljinu lanca moguće je izračunati korištenjem sljedećih formula: Osim duljine lanca, u Properties prozorčiću moguće je i staviti lančanike u &#8216;zahvat'(Engage belt), a za daljnje korake u izradi modela lanca potrebno je kliknuti i na Create belt part checkbox. Sada desnom tipokm miša kliknemo na stvoreni part koji se nalazi u Design tree-u unutar Belt feature-a, te odaberemo Open part. Unutar Belt part-a će se već nalaziti Sketch kojim je lanac određen. Kako bismo taj Sketch mogli koristiti u sljedećim fazama izrade, potrebno ga je pretvoriti u jedinstvenu krivulju. Kako bismo to ostvarili kliknemo na Composite naredbu u Curve podizborniku padajućeg izbornika Insert sa alatne trake, i klikenemo na spomenuti Sketch. Zatim u Front plane-u napravimo novi Sketch. U tom Sketchu nacrtamo pravokutnik unutar kojeg se već postojeći Sketch lanca može &#8216;komotno&#8217; smjestiti. Isti pravokutnik zatim ekstrudiramo(naredba Extrude) u bilo kojem smjeru koristeći opciju Offset unutar prozorčića From. Dakle, pravokutnik će se početi ekstrudirati od ravnine koja je za 5mm udaljena od Front plane-a. Sve dimenzije ovog geometrijskog pravokutnika su okvirne, jer se i on koristi ko svojevrsni &#8216;cheat&#8217; u izradi lanca. Potrebno je samo da od Front plane-a bude udaljen za polovicu vrijednosti željene ukupne širine lanca(dakle zatika), i još pripazite da su smjerovi ekstrudiranja pravilni, a ako nisu možete ih mijenjati klikanjem na strelice kraj padajučih izbornika(prikazuju Offset i Blind u prozoru na slici). Pošto nam ovaj kvadar neče trebati još neko vrijeme, možete ga učiniti nevidljivim klikanjem na njega desnom tipkom miša, i odabiranjem Hide opcije. Sljedeće, u Front plane-u napravimo dvije kružnice koje određuju dimenzije valjaka lanca. U ovom koraku je potrebno pripaziti da je centar jedne od kružnica koincidentan sa točkom sketcha kružnice u kojoj se kružni luk spaja sa tangentnom linijom. Potrbno je dakle držati tipku Ctrl na tipkovnici, mišem odabrati dvije točke(centar kružnice i točku sketch-a lanca) i odabrati Coincident opciju u Add relations prozoru koji se pojavio lijevo. Pri tome morate učiniti onaj prvi sketch vidljivim da bi vidjeli tu točku, jer se sketch u koraku pretvaranja u krivulju automatski sakrio, a sama krivulja ne sadržava tu točku. Ove kružnice ekstudiramo za vrijednost koja je jednaka polovici unutarnje širine lanca(DIN 8187) prema kvadru kojeg smo napravili u prethodnom koraku. Zatim odaberemo vanjsko &#8216;čelo&#8217; valjka kojeg smo nacrtali, i napravimo sketch kojim određujemo oblik stranice karike. To je najjednostavnije ako prvo nacrtamo 4 međusobno tangentne kružnice, i nakon toga naredbmo Trim uklonimo viškove. Ovaj oblik zatim ekstrudiramo prema van za 1 mm. Na vanjskoj strani prethodne karike još nacrtamo dimenzije zatika i ekstrudiramo tako da dotiče, ili prolazi kroz &#8216;cheat&#8217; kvadar koji smo nacrtali u prethodnom koraku. Zatim odaberemo Curve driven pattern koji se pojavi kada kliknemo na strelicu ispod  Linear pattern naredbe u Command manager-u. Krivulju je potrebno odabrati u feature tree-u, tako da prvo kliknemo unutar &#8216;textboxa&#8217; ispod Direction 1 i zatim kliknemo u CompCurve unutar feature tree-a. Pod Bodies to pattern potrebno je jednostavno kliknuti na bilo koji dio ekstrudirane geometrije. Ovdje dolazi do izražaja potreba za onim &#8216;cheat&#8217; kvadrom, jer bez njega nam Solidworks ne bi dopustio izradu uzorka pošto bi svaka karika bila posebno tijelo u &#8216;zraku&#8217;. Mi smo ih sve zajedno &#8216;usidrili&#8217; u kvadar pomoću produženih zatika. Nakon toga na vanjskoj stranici prve karike nacrtamo oblik koji određuje oblik sljedeće karike lanca. Radi estetike, tu kariku ćemo još učiniti nešto manjom od prethodne. Odaberemo vanjski obris postojeće karike. To napravimo tako da desnim klikom kliknemo na rub postojeće karike i odaberemo Select tangency. Zatim kliknemo na naredbu Offset entities i postavimo postavke kao na slici. Zatim je potrebno nacrtati Centerline oko kojeg ćemo zrcaliti dobiveni oblik da dobijemo sljedeću kariku. Pri tome treba pripaziti da je taj centerline koincidentan sa centrom kružnice(Ctrl+ mišem kliknuti centerline i centar kužnice pa odabrati Coincident relation ), i okomit na ravnu liniju sketch-a lanca. Zatim je potrebno desno kliknuti na offsetiranu geometriju i odabrati Select chain, te napraviti Mirror Entities komandu u Command Manager traci. Još je potrebno osnovnu geometriju iz koje smo dobili ovu kariku pretvoriti u Construction Geometry(desni klik -&#62; Select Chain, desni klik-&#62; Construction geometry), kako bismo izbjegli dileme tijekom ekstrudiranja. I ovu stranicu ekstrudiramo za 1 mm prema van. Zatim ponovimo Curve driven pattern na vanjskoj kariki, ali ovaj put odaberemo Features to pattern umjesto Bodies to pattern. OK. lanac sada lanac već polako dobiva svoj oblik. Sada je potrebno riješiti se &#8216;cheat&#8217; kvadrata jednostavnom naredbom Cut-extrude. Naprimjer, započnemo sketch na bilo kojoj njegovoj stranici i napravimo Convert entities na Face-u iste stranice. Zatim odaberemo Cut-extrude feature i opciju Up to next. Sad već imamo polu-lanac, koji je potrebno još ozrcaliti oko ravnine kako bi dobili gotov lanac. Odaberemo dakle Front plane, opciju Mirror pod Linear pattern izbornikom i u Bodies to mirror prozorcicu odaberemo bilo koji dio geometrije. Kliknemo na zelenu kvačicu. i lanac je gotov. Kako je lanac napravljen u sklopu Belt/Chain feature-a, njegova pozicija u sklopu je već zadana, tako da će se on prikazati čim otvorite sklop. Mnogo jednostavnije nego slagati kariku po kariku u Assembly, zar ne? Istina, ovakav lanac nije toliko intuitivno animirati, ali iskreno, ja se ne bi usudio pokrenuti fizikalnu animaciju koja sadrži 75 karika lanca na svom računalu. Još uvijek postoji opcija da se napravi &#8216;fleksibilan&#8217; model lanca kao u ovom tutorialu, koji bi se mogao animirati, ali o tom potom. Ako netko to uspije prije nego što ja uploadam upute, častim mladom janjetinom, prilogom i pićem po izboru :). Majke mi.]]></description>
		
					<wfw:commentRss>http://lemilica.com/archives/1834/feed</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Betlehem u kokpitu &#8211; osvjetljavanje interijera automobila LE diodama</title>
		<link>http://lemilica.com/archives/1772</link>
					<comments>http://lemilica.com/archives/1772#comments</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivica Zdelarec]]></dc:creator>
		<pubDate>Sun, 02 Jun 2013 15:27:48 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Auto Moto]]></category>
		<category><![CDATA[Automobili]]></category>
		<category><![CDATA[DIY projects]]></category>
		<category><![CDATA[Elektronika]]></category>
		<category><![CDATA[DIY LED]]></category>
		<category><![CDATA[LED]]></category>
		<category><![CDATA[LED osnove]]></category>
		<category><![CDATA[SMD]]></category>
		<guid isPermaLink="false">http://lemilica.com/betlehem-u-kokpitu-osvjetljavanje-interijera-automobila-le-diodama</guid>

					<description><![CDATA[Želite na brz i jeftin način &#8216;dignuti&#8217; unutrašnjost vašeg automobila? LED-ice su pravo rješenje za osvježenje vašeg ljubimca. U sljedećem ćemo se članku prikazati par primjera upravo toga. Prvo malo teorije o spajanju LED-ica. Svaka dioda uzrokuje određeni pad napona, koji se kreće između 1,1 do kojih 3,7V za standardne diode. Ako nemate datasheet od diode koju koristite, možete je spojiti na 5V preko otpora od 220 ohma, i multimetrom izmjerite napon između katode i anode. Nije nikakav problem ako na diodu spojite i znatno veće napone, sve dok ograničite struju koja teće kroz diode. Za većinu dioda je 20mA prilično &#8216;zdrava&#8217; struja, koja daje optimum između intenziteta svjetla kojeg daje i vijeka trajanja. Ako želite više svjetla, možete pustiti i više, ali onda možete računati da če vam LED-ica svjetlit samo 20 godina umjesto 80 :). Struju najčešće ograničavamao otpornicima, a njihova vrijednost dobije se jednostavnom formulom. Dakle, od napona napajanje koje koristimo oduzmemo pad napona diode i podijelimo sa željenom strujom. Tako ćemo dobiti približnu vrijednost otpornika i pokušamo naći najbližu vrijednost. Kada nađemo takav otpornik, možemo njegovu vrijednost opet ubaciti u formulu, pa da provjerimo koliku struju ćemo stvarno dobiti. Kada spajamo više dioda, najbolja praksa je spojiti ih što više u seriju i zatim te serije spojiti u paralelu. Dakle, ako imamo napon od 12,7 V, možemo spojiti najviše 5 ledica pada napona 2,2V. Da bi ih spojili 6, potreban je napon od najmanje 13,2 V(6&#215;2.2 V). Sada vidimo koliko svaka paralela vuče struje, i zbrajanjem tih struja možemo koliko naša baterija ukupno vuče. Znači ako imamo adapter 12V koji isporučuje 500mA, možemo spojiti 24 serije od 5 ledica. Hm, 120 ledica, pa to je mnogo blještavila. Idemo sada teoriju pretvoriti u praksu. Prvi primjer je poboljšanje jadne rasvjete na komandama ventilacije kod Volkswagena 94-98 godišta. Kod njih samo jedna žarulja osvjetljava cijele komande preko svjetlovodnih kanala.  Kako se pokazalo da nema pretjerane koristi od svjetlovoda, izbacili smo taj koncept, i ubacili niz SMD ledica, neposredno ispod optičkih proreza. U sljedećih par slika opisat ću brzi način smještanja LEDica oko diala. Za to je potrebno izraditi nosać od pločice kaširane bakrom. Od pločice je prvo potrebno napraviti kružni vijenac koji se može smjesiti u kučište oko preklopnika. Najbolje bi bilo da unutarnju rupu izrežete pomoću krunastog borera, a vanjsku pomoću modelarske pilice kakve smo koristili na tehničkom. Dodatnu obradu najlakše je izvršiti uz pomoć stolne brusilice i brusnog prstena za &#8216;dremel&#8217; alat. &#160; Sada imate vodljivi prsten kojemu je samo potrebno prekinuti vodljivi sloj bakra gdje želimo smjestiti SMD komponentu. Dovoljno je par puta zarezati skalpelom, i zatim preko reza preći finim brus papirom(tipa 120) kako bi se površina izravnala, ali i očistila za lemljenje. Kako se radi o malim rezovima, preporučam da multimetrom i povećalom provjerite da uistinu nema spojeva te da nema špene koja bi mogla uzrokovati probleme.  Nemojte zaboraviti i mjesto za otpornik koji ogranićava struju. Lemljenje SMD komponenti nije nikakav bauk, pogotovo ako imate ovoliko puno mjesta kao u ovom slučaju(trebao sam diode na manjem razmaku staviti). Mjesto lemljena namažite pastom za lemljenje, koja će ujedno pomoći privremeno zaljepiti SMD komponentu. Na vrh lemilice nakupite malu(ali maaalu) kapljicu lema i samo lagano taknite blizu lemne točke SMD komponente. I to je to! Nema bušenja rupica, natezanja nožica i njihovih viškova. Trajnje kontakta je manje od sekunde, i pazite da pri tome ne rastopite pastu sa druge strane SMD komponete. Potrebno je malo prakse da se pohvataju problemi sa površinskom napetosti tekućeg lema i paste, jer se komponente  mogu pomaknuti ako malo pogriješite, ali sve u svemu, treba manje učenja nego pri lemljenju &#8216;through hole&#8217; komponenti. Dodane su još obićne 3mm LE diode koje osvjetljavju pokazivać na dialu.    &#160; Napajanje se krade sa žica koje su i prije osvjetljavale komande, a dodan je i mali skriveni prekidać, kako bi mogao ugasiti ovu rasvjetu ako mi zasmeta. Kako sam koristio malo ledica razmak između njih je bio preočit, pa sam ubacio još prsten koji služi za bolje rasipanje svjetlosti. Izradio sam iz kućišta CD-a koje sam još pobrusio brusnim papirom. &#160; Konačne rezultate moguće je vidjeti na sljedećim slikama.   &#160; Evo još jednog primjera korištenja LED-ica, ovaj put za osvjetljavanje zvučnika. Izrađen je dio od pleksiglasa koji služi za vođenje svjetlosti. Za fiksiranje žica, LED-ica i bolje usmjernje svjetlosti korištene su &#8216;redneck&#8217; metode, koje uključuju korištenje puno izolir trake, i alu folije.    Ovakav sklop stavljen je u &#8216;sendvič&#8217; između zvučnika i ploče na koju se montira, a efekt je vidljiv na sljedećim slikama: Za neko &#8216;ozbiljnije&#8217;, funkcionalno osvjetljenje u automobilu potrebno je koristiti LE diode viših snaga, primjerice 1W ili 3W, npr.  iz Philipsove Luxeon serije. Padovi napona na ovim ledicama su 3,7V, a nazivna struja 350mA. Kako bi ograničili struju kroz ove diode, potrebno je napraviti malo kompliciraniji sklop regultaora struje koji koristi dobri stari LM317. Proračun je jednostavan, a shema još jednostavnija. Zbog jednostavnosti regulatora ne treba vam nikakva pločica, već ga možete izraditi u formi &#8216;ikebane&#8217;, direktnim lemljenjem nožica komponenti, kao i na slici. Na sljedećim slikama prikazani su primjeri ubacivanje ovakvih LED-ica. Tu su &#8216;gole&#8217; ledice spojene na hladnjake izrađene od običnog aluminijskog L-profila. Preporučam da ipak nabavite diode na podnožjima koja ujedno služe kao i hladnjaci. Ona uz to olakšavaju i montažu i lemljenje, a danas se već prodaju za &#8216;ćik&#8217;. Ni gotova rješenja koja se jednostavno ubace umjesto klasične lampice nisu više tako skupa, ali to nije toliko zabavno :).    &#160;]]></description>
		
					<wfw:commentRss>http://lemilica.com/archives/1772/feed</wfw:commentRss>
			<slash:comments>3</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Atmel AVR &#8211; početak</title>
		<link>http://lemilica.com/archives/1318</link>
					<comments>http://lemilica.com/archives/1318#comments</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivica Zdelarec]]></dc:creator>
		<pubDate>Sun, 19 May 2013 14:21:39 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[AVR]]></category>
		<category><![CDATA[Mikrokontroleri]]></category>
		<category><![CDATA[Osnove]]></category>
		<category><![CDATA[Atmel]]></category>
		<category><![CDATA[Atmel osnove]]></category>
		<category><![CDATA[AVR osnove]]></category>
		<category><![CDATA[osnove]]></category>
		<guid isPermaLink="false">http://lemilica.com/atmel-avr-pocetak</guid>

					<description><![CDATA[U ovom članku objasnit ćemo osnovne pojmove vezane uz hardware Atmelovih AVR mikrokontorolera i izraditi jednostavan developement setup koji se može do mile volje nadograđivati koliko god to specifikacije samog mikrokontrolera dozvoljavaju. Najpraktičnijima za razvoj pokazali su se AVR-ovi iz ATmega 48/88/168/328 serije. Ovi mikrokontroleri nude širok spektar opcija, tako da se mogu koristit skoro za svaku namjenu. Raspon napona napajanja i mala potrošnja te više stand-by modova omogućavaju korištenje samo jedne Li-ion ili Li-Po baterije za napajanje. Odlikuje ih i velik broj digitalnih, kao i ‘analognih’ ulaza i izlaza. Po tri različita timera sa raznim opcijama i mogućnost povezivanja USART, SPI i I2C serijskim protokolima. Brojke prije zadnje 8-ice u oznaci serije označavaju količinu programske memorija u kilobajtima dakle, ATmega 168 raspolaže sa 16 kilobajta memorije, a 328 sa 32kb. Iako su svi mikrokontroleri iz ove serije kompatibilni i po registrima i po rasporedu nožica, za razvojnu platformu preporučam baš 168 ili 328, pogotovo ako namjeravate ubaciti neki grafički LCD. Još treba uzeti u obzir da najmlađa sestrica 328 raspolaže i sa dvostruko više EEPROM-a(1kb) i RAM-a(2kb) od 168-ice. Ovi mikrokontroleri se nude u različitim kućištima, od kojih za početak preporučam DIP kućište koje se može direktnu upiknuti u breadboard. TQFP kućište osim svoje male veličine nudi i dva dodatna ADC(‘analogna’) ulaza, što je nekad dovoljno da čovjeka natjera na prelazak na SMD. Neki možda još uvijek prezaju od SMD tehnologije, ali više o tome u nastavku ‘kako sam se prestao brinuti i zavolio SMD’. Nakon što se opskrbite sa nekoliko 328-ica(ne, jedna nije dovoljna), za sam početak dovoljno je nabaviti još samo par sitnica od kojih su glavne breadboard i USB programator. Od breadboardova preporučam izvedbu sa 830 rupa, a od programatora USBasp. Osobno sam se sa AVR-om počeo baviti jer nije bilo potrebno kupovati skupi programator, već je blio dovoljno spojit ga na paralelni port računala sa par žica i otpornika. Iako takav pristup i danas funkcionira, toplo preporučam da pogledate USBasp  Radi se o open source programatoru, tako da ako imate volje, možete skinuti PCB layout, izraditi pločicu i kod prijatelja koji već ima programator ubaciti .hex u USBasp-ov ATmega88. Čisto sumnjam da će se to ikome isplatiti s obzirom da se gotovi programatori prodaju za oko 3 dolara na ebay-u. Zato, naručite odmah dva, jer si ne možete priuštiti čekanje od dva-tri tjedna ako izgubite jedan. Za korištenje ovog programatora u windowsima potrebno je updaetati drivere sa USBasp stranice[http://www.fischl.de/usbasp/]. Dakle u ‘Device manageru’ pronađete USBasp uređaj i kliknete naUpdate driver. Ako i nakon ovog postupka &#8216;Device manager&#8217; prijavljuje problem, potrebno je Windowse &#8216;uvjeriti&#8217; da mogu vjerovati ovim driverima korištenjem jednostavnog programa[http://www.ngohq.com/?page=dseo]. Nakon što pokrenete program, potrebno je odabrati opciju &#8216;Sign a system file&#8217; te kopirati lokaciju drivera (npr: &#8220;C:\&#8230;\usbasp-windriver.2011-05-28\libusb0.sys&#8221;). Nakon toga ne zaboravite kliknuti &#8216;Enable test mode&#8217; u programčiću i resetirati računalo. Mali heads-up, izgleda da u nekim verzijama Windowsa nakon ovog postupka USBasp radi samo na onom USB portu u koji je bio uštekan tijekom postupka !!! Zato, nabaviti male-to-female USB kabl, i to poduži :). [toggle title=&#8221;Postupak za Win8(courtesy of Mr. Dokladal)&#8220;] Da bi zaobišli verifikaciju potpisa drivera na Win8 potrebno je napraviti sljedeće korake: 1) Potrebno je ući u Settings menu koji se nalazi s desne strane ekrana 2) &#8220;Change PC Settigns&#8221; 3) Zatim &#8220;General&#8221; koji se nalazi s desne strane ekrana, te na dnu u &#8220;Advanced startup&#8221; odabrati &#8220;Restart Now&#8221; 4) &#8220;Troubleshoot&#8221; 5) &#8220;Advanced options&#8221; 6) &#8220;Startup Settings&#8221; 7) &#8220;Restart&#8221; 8) &#8220;Disable Driver Signature Enforcement&#8221; odnosno F7 &#160; Zatim napraviti update drivera. Ovaj proces potrebno je ponoviti svaki put kod korištenja USBasp programera. [/toggle] &#160; [notification type=&#8221;warning&#8221;]Mali heads-up, izgleda da u nekim verzijama Windowsa nakon ovog postupka USBasp radi samo na onom USB portu u koji je bio uštekan tijekom postupka !!! Zato, nabaviti male-to-female USB kabl, i to poduži :).[/notification] Nakon instalacije drivera, USBasp je potrebno spojiti sa megicom. Na sljedećoj slici prikazan je raspored pinova 10-pinskog konektora, i pozicije odgovarajućih nožica na Atmegi 328. &#160; Za uštekavanje programatora u bread, potrebno je izraditi jednostavan adapter. Za izradu ovakvog adaptera praktično je koristiti perforirane pločice za prototipe sa linijama. Takvu pločicu je potrebno izrezati tako da u nju stane jedan 2×5 header konektor, i dva komadiča SIL konektora sa pet pinova. Zatim je potrebno prekinuti vezu linija između dva reda 2×5 konektora. To je najlakšte napraviti uz pomoć malene turpijice. Ako koristite SIL letvu standardne dužine, potrebno je pinove utisnuti tako da budu u ravnini sa plastikom na jednoj strani. Time ćete osigurati dobar spoj sa breadboardom, a uostalom i urednije izgleda. Toplo preporućam da koristite konektor 2×5 sa kućištem umjesto golog pin headera. Uštedit ćete si dosta vremena kada nakon par mjeseci neaktivnosti izuvčete bread iz prašine. Na sljedećoj slici prikazan je primjer ožićenja Atmege sa konektorom programatora. Dodana je i ledica koja će nam poslužiti samo za demonstraciju nakon upisivanja testnog programa koji će je natjerati da problinka. Za ‘točenje’ programa u Atmel preporučam zgodan programčić Khazama [http://khazama.com/project/programmer/]. Za probu možemo utočiti program za blinkanje ledice[https://github.com/ArchStanton/AtmelAVR-pocetnica]. U padajućem izborniku AVR: , ili pod File-&#62; AVR-&#62;Mega odaberemo mikrokontroler koji koristimo. Zatim kliknemo File-&#62; Load FLASH file to Buffer, odgovarajuće dugme na  alatnoj traci ili Ctrl+L na tipkovnici, i odaberemo ”Blinky.hex” file. Nakon toga trebamo još kliknuti na Command-&#62; Write FLASH Buffer to Chip ili Ctrl+F da bismo utočili program na Megu. I eto ga. Sada imamo sve što je potrebno za programiranje AVR-a, i u sljedećem nastavku poćinjemo sa konkretnim programiranjem. Za programiranje ćemo koristiti C compiler, tako da se ne trebamo navlačiti sa asemblerskim kôdom, i teorijom mikroračunala. Sljedeći put ćemo objasniti manipuliranje bitovima, i princip rada sa registrima, pa bi bilo zgodno da se opskrbite sa barem 8 LED-ica, i odgovarajućim otpornicima.]]></description>
		
					<wfw:commentRss>http://lemilica.com/archives/1318/feed</wfw:commentRss>
			<slash:comments>3</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Skidanje remenica sa malih motora</title>
		<link>http://lemilica.com/archives/1606</link>
					<comments>http://lemilica.com/archives/1606#comments</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivica Zdelarec]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 10 May 2013 08:24:01 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Recikliranje]]></category>
		<category><![CDATA[bušilica]]></category>
		<category><![CDATA[DC motor]]></category>
		<category><![CDATA[elektromotor]]></category>
		<category><![CDATA[odvijač]]></category>
		<guid isPermaLink="false">http://lemilica.com/skidanje-remenica-sa-malih-motora</guid>

					<description><![CDATA[Remenice i zupčanici su na male elektromotore kakve nalazimo u printerima ili električnim odvijačima gotovo isključivo montirani uprešavanjem. To znači da ih je nemoguće skinuti bez upotrebe posebnog alata kojeg zovemo izvlakać ili popularno ‘radapciger’. U slučaju nužde ili kronične škrtosti isti alat se može brzo i jednostavno improvizirati korištenjem otpadaka. Kutija sa otpatcima je jedan od najvažnijih elemenata ozbiljne radionice. Radionicu ne možete uzeti za ozbiljno ako nema jednu takvu kutiju u kutu i kalendar sa golim ženama na zidu. Za izradu izvlakaća kojeg ćemo prikazati dovoljno je posjedovati kutnu brusilicu i bušilicu, a još je poželjno imati i ureznicu za M3 navoj. Izvlakać je namjenjen prvenstveno za skidanje prijenosnika(remenice, zupčanici) sa malih elektromotora promjera 35,8mm. Radi se o motorima kakve nalazimo u raznim elektroničkim uređajima, i nude prilično velik okretni moment, tako da za neke namjene nije potrebno ostvarivati višestupanjske reduktore. To ih čini pogodnima za hobi projekte, pogotovo ako se uzme u obzir da su mnogi takvi motori namjenjeni za napone do 18V, tako da su pogodni za projekte koji koriste baterije. Prvi korak je izrezivanje malog komadića iz neke kockaste ili pravokutne cijevi. Duljina ovog komadića ne mora biti veća od kojih 30 mm. Zatim je potrebno izrezati utor promjera malo većeg od promjera osovine elektromotora. Nakon toga na strani suprotnoj od izrezanog utora izbušimo rupu, i urežemo M3 navoj. Kada ubacimo običan M3 vijak izvlakač je spreman za uporabu. Kako je standardizirani promjer vratila elektromotora ove veličine 3,2mm, vijak će bez problema ući u provrt remenice ili zupčanika, i omogućiti izvlačenje. Uprešavanje izvučenih prijenosnika na druge motore moguće je izvršiti korištenjem obične stupne bušilice. Pazite samo da vam je vratilo sa donje strane podloženo, da se ne bi desilo da počnete zapravo gurati cijelo vratilo iz kučišta motora. &#160;]]></description>
		
					<wfw:commentRss>http://lemilica.com/archives/1606/feed</wfw:commentRss>
			<slash:comments>1</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Breadboard</title>
		<link>http://lemilica.com/archives/1343</link>
					<comments>http://lemilica.com/archives/1343#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivica Zdelarec]]></dc:creator>
		<pubDate>Sun, 05 May 2013 15:44:13 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Elektronika]]></category>
		<category><![CDATA[Savjeti]]></category>
		<guid isPermaLink="false">http://lemilica.com/breadboard</guid>

					<description><![CDATA[Breadborad je eksperimentalna pločica u koju možemo &#8216;uštekavati&#8217; komponente i žice, znači bez potrebe lemljenja moguće je brzo mijenjati ožićenje te dodavati ili mijenjati komponente. Preporučam izvedbe sa 830 rupica, koje su u većini slučajeva povezane na način prikazan na sljedećoj slici. Linije označene plavom i crvenom bojom koriste se za raspoređivanje napajanja, i treba uzeti u obzir da su kod nekih pločica ovi vodovi prekinuti u sredini, tako da ih je potrebno spojiti jumperima izvana ako želite spoj kao na slici. Iako su ove pločice svojevrsno blaženstvo, mogu biti i izvor glavobolja. Nedostatak dovoljno debelih žica, slabljenje kontakata s vremenom, ili čak nedostatak cijelih metalnih stripova(i to se desilo), sve to može dovesti do par sati debugiranja sklopa, da bi se tek na kraju skužilo da je u breadu problem. Iz istih razloga prozirni bredboardovi nisu samo pomodni hir, već mogu ubrzati nalaženje problema u takvim slučajevima. Za upikavanje u bread  preporućam pune vodiće od oko 0,35 mm^2. Sa svim manjim možete očekivati probleme sa kontaktima. Ovakve vodiće možete nači u boljim UTP kablovima, koje možete prepoznati po većoj krutosti. Dokopajte se ostataka koje firme bacaju prije nego ih dohvate pripadnici manjina :). Ako imate drugaćije vodiće, možete im na krajeve zalemiti iglice iz stripova(Pin header) ili komadiće uredskih spajalice odgovarajučeg promjera. Uredske spajalice su uz to praktično rješenje za kratke jumpere, jedino se pobrinite da spajalice nemaju neki zaštitni sloj na sebi koji bi onemogućio električni kontakt. Za iste namjene korisno je sačuvati i viškove koje odrežete od dugačkih nožica otpora, dioda i sličnih komponenti.]]></description>
		
					<wfw:commentRss>http://lemilica.com/archives/1343/feed</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Modeliranje lančaničkih pogona u Solidworksu &#8211; 1.dio</title>
		<link>http://lemilica.com/archives/1092</link>
					<comments>http://lemilica.com/archives/1092#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivica Zdelarec]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 15 Apr 2013 21:04:58 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Solidworks]]></category>
		<category><![CDATA[CAD]]></category>
		<category><![CDATA[lanac]]></category>
		<category><![CDATA[lančanik]]></category>
		<category><![CDATA[pogon]]></category>
		<category><![CDATA[solidworks]]></category>
		<guid isPermaLink="false">http://lemilica.com/modeliranje-lancanickih-pogona-u-solidworksu-1-dio</guid>

					<description><![CDATA[&#160; Izmodelirat ćemo jednostavan lančanik bez glavine. Ovakav lančanik može se jednostavno izraditi CNC laserskim izrezivanjem, nakon čega je dovoljno tokarilicom zaobliti rubove zubi lančanika. Za montažu na glavinu predviđene su 4 rupe za vijke. Korištene su mjere iz DIN 8196 norme(Google, Decker, &#8230;). Nakon što odaberemo jednu od zadanih ravnina, nacrtamo sljedeći oblik: Počnite sa crtanjem dviju velikih kružnica sa centrom u Originu. Zatim nacrtajte kružnicu koju određuje poziciju četiriju rupa, i odmah je pretvorite u Construction geometry: Zatim nacrtajte jednu od kružnica koja će predstavljati rupe za vijke na presjecištu jedne od simetrala i kružnice koju ste nacrtali u prethodnom koraku. Rupu za vijak sada možete kopirati korištenjem Circular sketch pattern naredbe. Ovu naredbu čete nači klikanjem strelice kraj Linear sketch pattern dugmeta. Željene postavke dobit ćete po defaultu, znači Equal spacing opcija i 4 kopije na jednakom razmaku unutar 360°. Iako ste dobili željeni rezultat, možete zamijetiti da su linije kopiranih kružnica plave boje, što znači da im pozicija nije definirana u prostoru. Poželjno je izvršiti definiranje uvođenjem potrebnih Sketch relations, a to ćete najlakše ostvariti tako da pomaknete jednu od kopiranih kružnica i zatim dodajete relacije, dok ih potpuno ne definirate. Potrebno im je dakle centar povezati sa jednom od simetrala, ili kružnicom koja im određuje poziciju. Nakon što sve kružnice pocrne, znate da ste potpuno definirali oblik. Sada ćemo ekstrudirati dobiveni oblik. Kako bismo to napravili nije potrebno izlaziti iz sketcha, već je dovoljno kliknuti na  Extruded Boss/Base pod Features tabom. Unutar prozorčića  Direction  odaberite Mid-plane opciju. Time ćemo si olakšati posao u zadnjem koraku, ali i kod dodavanja lanaca. Zatim je potrebno nacrtati profil &#8216;uzubina&#8217; zubaca lančanika. Dakle, profil koji bi glodalom skidali sa dijela. Za dimenzije je potrebno koristiti tablice standarada. Prilikom crtanja iskoristite simetričnost profila, i nemojte zaboraviti zatvoriti profil crtanjem gornjeg isječka kružnice. To je najlakše napraviti klikanjem na rub ekstrudiranje kružnice i korištenjem  Convert entities naredbe. Nakon toga potrebno je još izrezati suvišne dijelove korištenjem Trim naredbe. Dobiveni profil potrebno je izrezati iz kružnice korištenjem Extruded cut  feature-a. Izrezak uzubine koji smo dobili u prethodnom koraku potrebno je kopirati korištenjem Circular pattern featurea koji se nalazi unutar padajućeg izbornika koji se otvara klikanjem na strelicu ispod Linear pattern feature-a. Potrebno je odabrati Cut-extrude feature koji smo izradili u prethodnom koraku i odrediti os oko koje ćemo rotirati. U tu svrhu je dovoljno odabrati oplošje nekog valjka koncentričnog sa osi oko koje želimo rotirati. Solidworks zatim prepoznaje da želimo iskoristiti os takvog valjka. U ovom primjeru praktično je odabrati unutarnju površinu koju smo dobili ekstrudiranjem manje kružnice u prvom koraku. Sljedeće je potrebno zaobliti rubove zubiju. Da bi napravili profil koji pravilno izrezueje zub, potrebno je za sketch odabrati ravninu koja prolazi kroz zub. Iako u ovom slučaju zbog pravilog broja zubiju možemo iskoristiti Top plane ravninu, radi vježbe ćemo ubaciti novu ravninu. To je najlakše ostvariti tako da se prvo ubaci pomočna os, korištenjem naredbe Axis, koja se nalazi u padajućem meniju Insert pod Reference geometry. Zatim je moguće napraviti novu ravninu, korištenjem narebe Plane pod Reference geometry. Potrebno je odabrati os koju smo upravo napravili i primerice Midpoint boka jednog zuba. U ovoj ravnini zatim nacrtamo sljedeći profil: Profil nacrtamo na desnoj strani, pa ozrcalimo oko simetrale koja je vertikalna i prolazi kroz Midpoint ruba zuba korištenjem Mirror entities funkcije. Nakon toga je potrebno izrezati ovaj profil korištenjem Revolved cut feature-a. Za Axis of revolution opciju praktično je koristiti pomoćnu os koju smo već izradili u jednom od prethodnih koraka. Ovime smo dobili gotov lančanik. Nakon cijelog ovog procesa otkrit ću vam kako doći do gotovog zupčanika u par klikova(zloban sam, znam :)). Solidworks ima parametarski katalog standardnih dijelova, unutar kojeg se mogu naći i lančanici. Potrebno je kliknuti ikonicu Toolbox unutar Design library prozora (desna strana ekrana) i zatim odabrati Add in now. Nakon što se katalog učita, odaberite DIN normu, Power transmission, pa Chain wheels. Ovdje možete odabrati osnovni oblik lančanika i konfigurirati ga kroz opcije. Iako je ovaj katalog jako praktičan, nekada je ipak potrebno izmodelirati lančanik koji oblikom odstupa od normi dostupnih u Toolbox-u, tako da ipak cijeli ovaj trud ipak nije uzaludan :). Primjer su lančanici koji se vijcima direktno spajaju na osovinu poput ovog kojeg smo izmodelirali, ili lančanici koji koriste konusne stezne uloške za spoj sa vratilom.]]></description>
		
					<wfw:commentRss>http://lemilica.com/archives/1092/feed</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Atmel AVR serija mikrokontrolera &#8211; mozak arduina</title>
		<link>http://lemilica.com/archives/759</link>
					<comments>http://lemilica.com/archives/759#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivica Zdelarec]]></dc:creator>
		<pubDate>Sun, 31 Mar 2013 13:18:51 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Najave]]></category>
		<category><![CDATA[Arduino]]></category>
		<category><![CDATA[Atmel]]></category>
		<category><![CDATA[AVR]]></category>
		<category><![CDATA[mikrokontroler]]></category>
		<guid isPermaLink="false">http://lemilica.com/atmel-avr-serija-mikrokontrolera-mozak-arduina</guid>

					<description><![CDATA[Atmelova AVR serija mikrokntrolera sadržava većinom 8-bitne, i manji broj 32-bitnih izvedbi mikrokontrolera.  Unutar same AVR serije postoji nekoliko podserija, kao naprimjer AVR UC3,  mega AVR i tinyAVR. Unutar svake od tih podserija postoje još podserija naprimjer Atmega 48/88/168/328. Prije nego se oni koji su gledali inception uplaše, poanta je u tome da se unutar podserija povećava kompatibilnost mikrokontrolera. Tako je naprimjer moguće odabrati neki uobičajen mikrokontroler iz serija koja bi odgovarala  vašoj upotrebi i na razvojnoj pločici realizirati sklop te ušminkati kôd. Nakon što prototipna verzija vašeg uređaja ostvari zadane zadatke i pokaže se da radi po zahtjevima, možete sa manjim izmjenama kôda i ožićenja odabrati mikrokontroler koji najbolje odgovara vašoj upotrebi.  Raspon mikrokntrolera je stvarno impresivan, tako postoje izvedbe sa različitim brojem digitalnih ulaza/izlaza, veličinama flash programske memorije i EEPROM-a, te različitim hardverskim funkcijama kao naprimjer izlaze za jednostavno povezivanje preko različitih serijskih protokola, ili mogućnost dobivanja clocka u realnom(ljudskom) vremenu neovisno o procesorskom clocku. Tako možete nakon što odredite prave potrebe naciljati procesor koji ima taman toliko ulaza koliko vam treba, omogućava naprimjer I2C komunikaciju i ima malu potrošnju struje za projekte koji se napajaju iz baterija. Dobra početna točka je izabrati jedan mikrokontoler iz Atmega serije. Oni nude širok spektar mogućnosti i velik broj ulazno/izlaznih pinova, kako digitalnih, tako i &#8220;analognih&#8221;. Nije ni čudo da ih se nalazi u mnogim razvojnim platformama, najistaknutiji primjer čega je popularni Arduino. Arduino je razvojna pločica koju su razvili djelatnici Instituta za interaktivni dizajn u gradiću Ivrea na sjeveru Italije. Pokretačka ideja bila im je razviti platformu i sučelje za programiranje preko kojeg će studenti bez ikakve elektroničke podloge u tijeku jednosemestralnog kolegija izraditi interaktivne elektroničke uređaje . U svome naumu su itekako uspjeli. Ni sami tvorci nisu mogli predvidjeti koliki zamah će uzrokovati njihov proizvod(da su znali, možda bi ga i malo bolje zaštitili ;)). Danas je Arduino zajednica najaktivnija DIY(uradi sam) zajednica u čitavom svijetu. Arduino pločice naširoko su dostupne i to po pristupačnim cijenama. Unutar osnovnog Arduino sučelja dostupna je hrpa library-a koji omogućavaju brzo pristupanje jednostavnim funkcijama, poput mijenjanja stanja digitalnih izlaza, čitanje pozicije potenciometra ili uspostavljanje serijske veze. Uz to, net je pun librarya i gotovih projekata  koje korisnici Arduina redovito uploadaju i ostavljaju slobodu kopiranja i izrade. Ova zajednica je toliko jaka da ćete puno lakše ćete nači informaciju o tome kako nešto upogoniti preko mikrokontrolera ako pretražujete linkove vezane uz Arduino, nego uz goli AVR. Postoje i razne pločice kojima se Arduino nadograđuje jednostavnim uštekavanjem u osnovnu pločicu. Tako možete bez opekotina i udisanja para prilikom lemljenja priključiti grafički lcd, razne senzore ili primjerice SD karticu. Zašto se onda uopće bacakati sa učenjem funkcioniranja AVR-a, gdje je naizgled potrebno prolaziti stotine stranica datasheetova, učiti napamet imena bitova desetak registara i još se hrvati sa lemljenjem vanjskih elektroničkih komponenti i sklopova.  Čak i u sklopu LHC ubrzivača atomskih čestica unutar CERN-a mogu se naći uređaji bazirani na Arduinu.  Ipak, ako malo proanaliziramo Arduino, očito je da to nije toliko velik odmak od golog AVR procesora.  Radi se o procesoru kojem su pinovi izučeni u stripove u koje je jednostavno upikavati žice bez lemljenja. Dodano je i par hardverskih komponenti od kojih je najvažniji USB to serial konverter, ali osim toga cijeli sklop arduina može se kopirati na eksperimentalnoj pločici ubacivanjem AVR-a, par žica za napajanje i programiranje te kristalnog oscilatora. Još jedna razlika je u tome da je u Arduinov AVR upisan bootloader program, koji služi jedino da pojednostavni hardverski dio potreban za programiranje. Dakle, sve što se može napraviti na AVR-u, može se napraviti i u Arduinu. A sada opet pitanje, zašto bi to itko uopće htio. Čak ako i ne spadate u skupinu &#8220;onih koji bi htijeli znati više&#8221;, učenje osnova AVR-a može pomoći kada je potrebno debugirati Arduinov rad ili kad je teško naći library koji radi baš ono što trebate.  Jedan(valjda i jedini) problem sa Ardinom je da je on dizajniran za početnike u elektronici, To znači da kao prvo, nije toliko transparentno što Arduino zapravo radi ispod svojih funkcija.  Ako iz nekog razloga dođe do potrebe da malo zagrebete unutar osnovnih Arduinovih funkcija naći čete naredbe koje manipuliraju pojedinim bitovima registara Arduinova AVR procesora.  Kada naučite osnove o tim registrima, moći ćete uz pomoć datasheetova dostupnih na Atmelovim web stranicama otkriti o čemu se tu točno radi, te eventualno uvesti potrebne preinake, ili shvatiti zašto nešto ne šljaka u vašoj Arduino napravi. Osim toga Arduino je prvotno osmišljen za projekte koji su namjeneni prvenstveno za interakciju sa ljudima, tako neke osnovne funkcije zahtijevaju &#8220;godine&#8221; u procesorskom vremenu da izvrše jednostavne operacije. Korištenjem kôda koji direktno manipulira sa pojedinim bitovima registara mogu se napisati funkcije koji iste operacija mogu izvršiti i do 50 puta brže! To može činiti značajnu razliku ako uzmemo u obzir da funkcija čitanja stanja pina pisana čak i u assemblerskom kôdu zahtijeva kojih 10-ak clockova procesora. Dakle ako bi naprimjer koristili osnove Arduinove library-e za čitanje promjena enkoder, trebali bi paziti da je frekvencija tih promjena kojih 1000 puta manja od frekvencije na kojoj radi procesor(Arduino radi na 16MHz). Arduino zajednica je već izbacila library-a koji riješavaju takve probleme, ali nekad je i za njihovo korištenje potrebno poznavanje AVR-ovih registara, a nekad je čak i jednostavnije sam napisati funkciju, korištenjem znanja o AVR-u. U ovoj seriji članaka bit će dakle opisane osnove rada sa AVR serijom mikrokontrolera, potrebni alati i preporuke za početni setup.  Zatim će se opisati osnovni registri, njihove funkcije i način manipuliranja bitovima. Sve ću nastojati objasniti uz jednostavne primjere kôda, koji će se moći ubacivati u kompleksnije programe. Kroz sve to ćemo vući paralele sa Arduino platformom, pošto je osnovni cilj ovih članaka bolje razumjeti Arduino, a ne zamijeniti ga AVR-om. Nećemo sad s konja na magarca ;).]]></description>
		
					<wfw:commentRss>http://lemilica.com/archives/759/feed</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Solidworks modeliranje</title>
		<link>http://lemilica.com/archives/754</link>
					<comments>http://lemilica.com/archives/754#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivica Zdelarec]]></dc:creator>
		<pubDate>Sun, 31 Mar 2013 11:20:11 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Najave]]></category>
		<category><![CDATA[3D]]></category>
		<category><![CDATA[CAD]]></category>
		<category><![CDATA[solidworks]]></category>
		<guid isPermaLink="false">http://lemilica.com/solidworks-modeliranje</guid>

					<description><![CDATA[Solidworks je moćan CAD/CAM programski paket koji podjednako koriste velike kompanije, male manufakture pa ćak i hobisti. U odnosu na slične programske pakete odlikuje ga jednostvanost korištenja, kvalitetan help i hrpa korisnih tutoriala. Kad se to sve ukombinira sa doborm komunikacijom programa sa korisnikom i prilično intuitivnim sučeljem, Solidworks se nameće kao rješenje sa najpovoljnijom krivuljom učenja od svih CAD paketa. U sljedećem nizu članka, bavit ćemo se osnovnim pojmovima i funkcijama solidworksa. U sklopu toga unutar jednostavnih primjera modelirat će se jednostavni objekti i sklopovi.  Osim toga, određeni članci bit će potpuno posvećeni određenim funkcionalnostima Solidworks-a, naprimjer Sheet metal ili Weldments. Neki članci bavit će se specifičnim problemima, primjerice animiranje fleksibilnih elemenata ili lančanih prijenosnika, uz sve to možete očekivati i par  brzih Tips &#38; tricks članaka sa par korisnih savjeta.]]></description>
		
					<wfw:commentRss>http://lemilica.com/archives/754/feed</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
