Betlehem u kokpitu – osvjetljavanje interijera automobila LE diodama
Želite na brz i jeftin način ‘dignuti’ unutrašnjost vašeg automobila? LED-ice su pravo rješenje za osvježenje vašeg ljubimca. U sljedećem ćemo se članku prikazati par primjera upravo toga.
Prvo malo teorije o spajanju LED-ica. Svaka dioda uzrokuje određeni pad napona, koji se kreće između 1,1 do kojih 3,7V za standardne diode. Ako nemate datasheet od diode koju koristite, možete je spojiti na 5V preko otpora od 220 ohma, i multimetrom izmjerite napon između katode i anode. Nije nikakav problem ako na diodu spojite i znatno veće napone, sve dok ograničite struju koja teće kroz diode. Za većinu dioda je 20mA prilično ‘zdrava’ struja, koja daje optimum između intenziteta svjetla kojeg daje i vijeka trajanja. Ako želite više svjetla, možete pustiti i više, ali onda možete računati da če vam LED-ica svjetlit samo 20 godina umjesto 80 :). Struju najčešće ograničavamao otpornicima, a njihova vrijednost dobije se jednostavnom formulom.
Dakle, od napona napajanje koje koristimo oduzmemo pad napona diode i podijelimo sa željenom strujom. Tako ćemo dobiti približnu vrijednost otpornika i pokušamo naći najbližu vrijednost. Kada nađemo takav otpornik, možemo njegovu vrijednost opet ubaciti u formulu, pa da provjerimo koliku struju ćemo stvarno dobiti.
Kada spajamo više dioda, najbolja praksa je spojiti ih što više u seriju i zatim te serije spojiti u paralelu. Dakle, ako imamo napon od 12,7 V, možemo spojiti najviše 5 ledica pada napona 2,2V. Da bi ih spojili 6, potreban je napon od najmanje 13,2 V(6×2.2 V).
Sada vidimo koliko svaka paralela vuče struje, i zbrajanjem tih struja možemo koliko naša baterija ukupno vuče. Znači ako imamo adapter 12V koji isporučuje 500mA, možemo spojiti 24 serije od 5 ledica. Hm, 120 ledica, pa to je mnogo blještavila.
Idemo sada teoriju pretvoriti u praksu. Prvi primjer je poboljšanje jadne rasvjete na komandama ventilacije kod Volkswagena 94-98 godišta. Kod njih samo jedna žarulja osvjetljava cijele komande preko svjetlovodnih kanala. Kako se pokazalo da nema pretjerane koristi od svjetlovoda, izbacili smo taj koncept, i ubacili niz SMD ledica, neposredno ispod optičkih proreza. U sljedećih par slika opisat ću brzi način smještanja LEDica oko diala. Za to je potrebno izraditi nosać od pločice kaširane bakrom.
Od pločice je prvo potrebno napraviti kružni vijenac koji se može smjesiti u kučište oko preklopnika. Najbolje bi bilo da unutarnju rupu izrežete pomoću krunastog borera, a vanjsku pomoću modelarske pilice kakve smo koristili na tehničkom. Dodatnu obradu najlakše je izvršiti uz pomoć stolne brusilice i brusnog prstena za ‘dremel’ alat.
Sada imate vodljivi prsten kojemu je samo potrebno prekinuti vodljivi sloj bakra gdje želimo smjestiti SMD komponentu. Dovoljno je par puta zarezati skalpelom, i zatim preko reza preći finim brus papirom(tipa 120) kako bi se površina izravnala, ali i očistila za lemljenje. Kako se radi o malim rezovima, preporučam da multimetrom i povećalom provjerite da uistinu nema spojeva te da nema špene koja bi mogla uzrokovati probleme. Nemojte zaboraviti i mjesto za otpornik koji ogranićava struju.
Lemljenje SMD komponenti nije nikakav bauk, pogotovo ako imate ovoliko puno mjesta kao u ovom slučaju(trebao sam diode na manjem razmaku staviti). Mjesto lemljena namažite pastom za lemljenje, koja će ujedno pomoći privremeno zaljepiti SMD komponentu. Na vrh lemilice nakupite malu(ali maaalu) kapljicu lema i samo lagano taknite blizu lemne točke SMD komponente. I to je to! Nema bušenja rupica, natezanja nožica i njihovih viškova. Trajnje kontakta je manje od sekunde, i pazite da pri tome ne rastopite pastu sa druge strane SMD komponete. Potrebno je malo prakse da se pohvataju problemi sa površinskom napetosti tekućeg lema i paste, jer se komponente mogu pomaknuti ako malo pogriješite, ali sve u svemu, treba manje učenja nego pri lemljenju ‘through hole’ komponenti.
Dodane su još obićne 3mm LE diode koje osvjetljavju pokazivać na dialu.
Napajanje se krade sa žica koje su i prije osvjetljavale komande, a dodan je i mali skriveni prekidać, kako bi mogao ugasiti ovu rasvjetu ako mi zasmeta. Kako sam koristio malo ledica razmak između njih je bio preočit, pa sam ubacio još prsten koji služi za bolje rasipanje svjetlosti. Izradio sam iz kućišta CD-a koje sam još pobrusio brusnim papirom.
Konačne rezultate moguće je vidjeti na sljedećim slikama.
Evo još jednog primjera korištenja LED-ica, ovaj put za osvjetljavanje zvučnika. Izrađen je dio od pleksiglasa koji služi za vođenje svjetlosti. Za fiksiranje žica, LED-ica i bolje usmjernje svjetlosti korištene su ‘redneck’ metode, koje uključuju korištenje puno izolir trake, i alu folije.
Ovakav sklop stavljen je u ‘sendvič’ između zvučnika i ploče na koju se montira, a efekt je vidljiv na sljedećim slikama:
Za neko ‘ozbiljnije’, funkcionalno osvjetljenje u automobilu potrebno je koristiti LE diode viših snaga, primjerice 1W ili 3W, npr. iz Philipsove Luxeon serije. Padovi napona na ovim ledicama su 3,7V, a nazivna struja 350mA. Kako bi ograničili struju kroz ove diode, potrebno je napraviti malo kompliciraniji sklop regultaora struje koji koristi dobri stari LM317. Proračun je jednostavan, a shema još jednostavnija.
Zbog jednostavnosti regulatora ne treba vam nikakva pločica, već ga možete izraditi u formi ‘ikebane’, direktnim lemljenjem nožica komponenti, kao i na slici.
Na sljedećim slikama prikazani su primjeri ubacivanje ovakvih LED-ica. Tu su ‘gole’ ledice spojene na hladnjake izrađene od običnog aluminijskog L-profila. Preporučam da ipak nabavite diode na podnožjima koja ujedno služe kao i hladnjaci. Ona uz to olakšavaju i montažu i lemljenje, a danas se već prodaju za ‘ćik’. Ni gotova rješenja koja se jednostavno ubace umjesto klasične lampice nisu više tako skupa, ali to nije toliko zabavno :).
3 Comments
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.
Goran Mahovlić
Jako dobro, jel se sad manje čuje auto :)
Ivica Zdelarec
Ni ledice ne poboljšavaju zvuk nakon što se brojač kilometera overflow-a.
Goran Mahovlić
Možda bi bilo dobro pod haubu staviti one kutije od jaja :)